M o d e r n o , m r š a v o , v i t k o , b o l e s n o ?
(Dr Branka Krkljuš, Porodica, 2000.)
Poslednjih decenija ovog veka, svest o štetnosti
gojaznosti i idealizacija mršavosti nametnuta iz sveta mode, pod
direktnim uticajem «gay» magova, značajno su menjale navike u
ishrani, pre svega mladih. Samo pre dve
generacije težina manekena je bila 8% niža od težine prosečne
devojke, a danas je ta razlika 23%.
Vitkost, što bliža dečačkoj , ponekad do granica neuglednosti,
odevena u «najlepše krpe na svetu» nameće se kao estetski ideal
osetljivoj psihi devojčica u pubertetu.
Ni sami nismo svesni koliko je hrana čulno-psihološka
kategorija. Unošenje hrane budi čitav niz osećaja i osećanja.Moćne
industrije hrane, manipulišući našim potrebama, kroz reklamne
kampanje, zloupotrebljavaju odnose majka – dete - hrana ili žena-
muškarac-seks. Istovremeno cveta prodaja knjiga sa šarlatanskim
dijetama, koristeći idolopoklonstvo prema poznatim ličnostima. Od
svih poremećaja ishrane, gojaznost je najrasprostranjenija i
najuočljivija (uzrok je poznat), ali je u poslednje vreme
interesovanje usmereno i na dva druga, redja , više psihološka,
donekle slična pormećaja, za sada nepoznatog uzroka: bulimia nervosa
i anorexia –bulimija i anoreksija
BULIMIJA
Osećaj krivice, začarani krug gladovanja i strasnog
jedenja
Bulimiju
karakterišu povremeno halapljivo konzumiranje hrane koje se
doživljava kao gubitak kontrole nad jedenjem, pa se izaziva
povraćanje, (zlo)upotrebljavaju laksativi ili diuretici ili se
upražnjavaju rigorozne dijete da bi se prevazišli efekti prethodne
halapljivosti.
Postoji
stalna briga za težinu i izgled tela. Zapadna štampa piše o
epidemičnom karakteru ovog, tek 1987. godine posebno izdvojenog
poremećaja ishrane. No, naučne studije pokazuju da samo 2%
srednjoškolaca i studenata ima bulimiju. Kod bulimije postoji
osećajnje krivice koje će osoba poveriti pažljivom lekaru, ali i
sklonost impulsivnom ponašanju, zloupotrebi droge ili alkohola, a i
otvorenoj depresiji.
ANOREKSIJA
Blagi prolazni poremećaj ili ozbiljno stanje
Kod
anoreksije postoji poremećeni osećaj za telesni imidž, upadljivi
gubitak telesne težine, bolesni strah od gojaznosti i izostanak
menstruacije.
Može
biti blaga i prolazna pojava, ali i vrlo ozbiljna.
Najčešće
doba nastanka je adolescencija, ponekad pre puberteta, a
neuobičajena je u odraslo doba. Mnogo je češća kod osoba ženskog
pola. Skoro 80-90% dece u predškolskom uzrastu je svesno loših
posledica gojaznosti po zdravlje i idealizuje mršavost, a 50% ovih
devojčica pokušava da drži dijete radi kontrole telesne težine.
Pošto se
samo mali procenat razvija u pravu anoreksiju i drugi faktori moraju
biti važni.
Kod
nekih postoji i sklonost zbog još nedefinisanih psiholoških
genetskih faktora i metaboličke ranjivosti. Pre početka bolesti
pacijenti su opisani kao kompulsivni, inteligentni, s visoko
postavljenim ciljevima za uspeh. Prvi specifični pokazatelj
poremećaja je briga za telesnu težinu (iako je ona u stvari u
granicama normale) i početak restrikcije ishrane.Pacijenti se ne
žale na gubitak težine, opiru se terapiji, a roditelji su ti koji ih
dovode lekaru zbog nadimanja ili zatvora.
Sam naziv anorexio (bez apetita) je pogrešan jer
apetit ostaje sve do kahektičnog stadijuma (krajnje izmršavelosti i
iznurenosti).
Postoji
u stvari preokupiranost hranom; proučavaju se dijete i kalorije,
stvaraju zalihe i skriva hrana (i baca), skupljaju se recepti i
pripremaju obilna jela za druge. Oblaporno uzimanje hrane u
«strastvenim napadima» praćeno namerno izazvanim povraćanjem i
upotrebom laksativa je oubičajeno kod 50% anorektičnih.
Sve devojke gube mestruaciju pri značajnom gubitku
težine (kada procenat telesne masti padne ispod 22 % telesne težine)
što je prag za normalnu sintezu polnih hormona i pravilnu funkciju
jajnika).
Ubrzanim gubitkom telesne težine stanje postaje ozbiljno. Sporost
srčanog ritma, nizak pritisak, hipotermija – niska telesna
temperatura. Pojava slabih, a i jačih dlačica po telu i opšti otok,
signal su za smeštaj u bolnicu, što je ponekad dovoljno da se proces
zaustavi, a objašnjava se izlaskom iz sredine u kojoj je anoreksija
verovatno nečin uzrokovana.
Naravno, ovde govorimo o retkim situacijama koje
su poznate lekarima, stručnjacima, nutricionistima i psihijatrima.
Ineresantno je da, čak i u stadijumu kaheksije, devojke nastoje da
ostanu vrlo aktivne i intenzivno pohadjaju programe telesnih vežbi,
a ne pokazuju simptome nutricionih deficita ili podložnost
infekcijama. Uobičajena je depresija i pacijenti su krajnje skloni
špekulacijama i često lažu koliko su pojeli hrane i kriju upotrebu
laksativa.
Poremećaj funkcije praktično se dešava na svakom organskom sistemu,
ali najopasniji su srčani i elektrolitni dizbalansi.Smanjuje se masa
srčanog mićića, veličina srčane komore, protok krvi i nastaje
osteoporoza. Može doći do dehidracije, gubitka kalijuma i
metaboličke acidoze i sve se može iskomplikovati forsiranim
povraćanjem i upotrebom laksativa.
Iznenadna smrt u ovom stadijumu nije retka i uglavnom
su srčani uzroci.
KAKO PREPOZNATI I LEČITI ANOREKSIJU?
Ključno je da se uoči dominantni strah od gojaznosti
kod mlade osobe koja je već izgubila 15% svoje telesne težine.
Obavezno
je konsultovati lekara. Naravno, lekar prvo nastoji pacijentu da
poveća telesnu težinu i spasi život, ali u dugotrajnom pristupu
treba da obezbedi mirni, brižni i trajniji odnos tokom rešavanja
stabilnog energetskog unosa hrane. Kombinovani rad stručnjaka više
profila i individualna psihoterapija, kao i porodična terapija za
mladje roditelje je vrlo korisna.
Jedno je sigurno: anoreksija je retka tamo gde
postoji prava nestašica hrane.
Anoreksija izražena kao odbijanje hrane, može se pojaviti i u prvoj
godini života deteta, tada je uzrok poremećeni odnos majka-dete.
Posle prve godine, uzrok je poremećeni odnos dete-okolina. Mentalna
anoreksija u pubertetu može biti prolazni simptom pubertetske krize
ili teža psihosomatska smetnja.